Objavljeno 27. siječnja 2021

Insta Story

Nekoliko mjeseci, svaka dva tjedna, na Mademoisell ćete vidjeti portrete Instagrammera i Instagramera koje možda znate ili ne znate.

10 ličnosti, koje nisu nužno zvijezde Instagrama, već samo jednostavni ljudi, sa nevjerojatnim iskustvom, s porukom za prosljeđivanje ili originalnim sadržajem za ponuditi.

Tko su oni iza lajkova i K-ova društvene mreže ? Kako su došli tamo? Koja je njihova poruka?

Pokušat ću kroz ovih 10 portreta natjerati vas da ga otkrijete i možda potaknete da ih želite slijediti.

Ali nadam se nadasve da će te natjerati da se želiš izjasniti i slobodno izraziti , poput njih i njih!

Pronađite portrete koji su već objavljeni

  • Roro snažni, sada već kvadriplegičar, govori o radosti, muškosti, ljubavi ...
  • Angelo iz @balancetapeur, ranjivi NLO s Instagrama
  • Otkrijte @lafillequiadestaches, trgovca samoljublja na Insta
  • Kada borba protiv raka nadahne predanu marku
  • Zašto rušim tabu potpomognute reprodukcije na Instagramu
  • Crnac, imigrant, invalid ... Imao sam toliko razloga da zeznem svoj život!
  • Tetoviram "3D" bradavice, miješajući umjetnost i samopoštovanje na Instagramu
  • Romain Costa oslobađa glas LGBT + zajednice na Instagramu
  • Uz Make My Lemonade gajim radost na Instagramu

Ako ste cijenili ove portrete i vrijednosti koje su te žene i muškarci prenijeli na Instagramu, upoznat ćemo vas na web mjestu No Pressure by Instagram, očekuje vas iznenađenje!

Pjenušava. Poduzetnik. Izvanredan.

Gaëlle je jedna od figura tjelesnog pozitivnog pokreta, pa čak možemo reći i da je bila jedna od prethodnica kada je prije više od 12 (!) Godina započela bloganje.

Ima 37 godina, porijeklom je iz Benina, odrasla je u Senegalu i studirala je pravo na sjeveru Francuske prije dolaska u Pariz.

Kreator internetskog sadržaja, bloger, modni dizajner za žene koje imaju oblike ...

Gaëlle mi je rekla o malom dijelu svog života crnke koja se oblači u veličini 56, te utjecaju odjeće i Interneta na njezino prihvaćanje sebe .

Afrički korijeni Gaëlle Prudencio

Gaëllini roditelji su Beninci, ali odrasli su i živjeli u Senegalu, a isto vrijedi i za nju:

“I sam sam dugo smatrao da sam više Senegalac nego Beninec.

Sve dok nisam otkrio Benin pri stvaranju svoje marke odjeće: bilo je prilično inicijativno putovanje tamo se vratiti.

U Francusku sam stigao s 18 godina kada sam diplomirao, da bih nastavio studirati pravo. Smjestio sam se u Douaiju u Nord-pas-de-Calaisu i na sjeveru sam boravio 7 godina.

Djevojčice, ne znam točno što sam htjela raditi kasnije, samo znam da sam u jednom trenutku u sebi pomislila da želim biti sudac za maloljetnike .

Vjerojatno zato što su se moji roditelji razveli i bio sam uvjeren da je razdvajanje vodio sudac za maloljetnike (kad uopće nije). "

Napokon, nakon što je studirala socijalno pravo i nekoliko godina radila u ljudskim resursima, Gaëlle se odlučuje malo odmaknuti od polja i zaraditi za život kao aktivistica:

“Ono što je smiješno jest da na engleskom jeziku zagovaramo da govorimo o zauzimanju stava, kao aktivistu.

Čak i ako nisam radio u zakonu, ležerno sam se zadržao na ovoj stvari zagovaranja u usporedbi s onim što kažem o pozitivnom tijelu.

Kad sam radio magistarski rad, predmet koji sam odabrao bio je: Težina pojavljivanja u profesionalnom okruženju: je li pretilost izvor diskriminacije?

Već sam se u to vrijeme trebao izraziti na ovu temu, ali bilo je vrlo malo, vrlo mlado.

Danas imam platformu i na njoj govorim u nekoliko ljudi, jer to ne radimo usput.

Mnoge žene koje zagovaraju pozitivno tijelo bile su nevidljive , a i dalje postoji velika agresija na izgled različitih ljudi.

Tako da na kraju, govoreći i ostajući, to me navodi na stranu odvjetnika. "

Odlazak iz Senegala također je za Gaëlle značio da se malo odvoji od skromnosti afričke kulture, u kojoj se na kraju osjećala skučeno.

Da bi se napokon izrazila, otvori se, razgovaraj o intimnim temama koje su joj prije bile tabu.

S gotovo 43.000 pretplatnika na Instagramu, njezinom blogu i svom brendu, Gaëlle sada živi od svojih aktivnosti na Internetu.

No između dvadesetogodišnje mlade žene koja je sletjela u Francusku i samopouzdane šefice pozvane u Elizejsku palaču u događajima o afričkoj dijaspori, postojao je popriličan put.

Moda, vektor kompleksa i samopouzdanja za Gaëlle Prudencio

Moda, Internet i sve što obuhvaća bili su terapija za Gaëlle.

Iz njezine težine, sramoćenja tijela i grozofobije koju je pretrpjela, rezultirali su njezini prvi koraci na Internetu:

“Uvijek sam puno dijetio, od svoje 12. godine pa i prije. Bavio sam se puno yo-yoinga, a oko 20. godine sam mislio da to ne ide.

Pokušao sam izgubiti, opet sam uzeo, nisam znao zašto jedem, zašto nije išlo kad sam imao volje ...

Tako sam u jednom trenutku pomislio u sebi da bi bilo dobro to učiniti drugačije i jednostavno se prihvatiti takvog kakav jesam , uključujući činjenicu da je to možda samo moj tjelesni tip.

Kad vidim svoju obitelj s očeve strane, moji ujaci i tetke su prilično visoki i debeli, pa sam si donio odluku da se prestanem boriti protiv svoje prirode.

A onda sam shvatila da mi ono što mi stvarno stvara probleme s kilažom može biti odijevanje .

Pogledom drugih na mene bilo je teško upravljati.

Sve se to dogodilo kad se internet počeo razvijati, pa sam išao tamo tražiti gdje ću se odjenuti, gdje pronaći lijepu odjeću plus size, u kojoj bih se mogao osjećati dobro ...

I na mreži sam naišao na zajednice u kojima su bile žene debele i istodobno lijepe.

Nije bilo kontradiktorno, nisu bile lijepe "za debele ljude", bile su samo lijepe, i točka .

Objavili su odjeću dana, puno slika, a u komentarima je bilo puno dobrohotnosti.

Također sam želio imati takvu vrstu dobrohotnosti koju nisam imao u školi i u svojoj pratnji.

Trebale su mi te stvari i ležerno takvo odobrenje. Kad sam vidio da postoje ljudi poput mene koji su dobri prema sebi, dobro mi je došlo.

Svoju prvu fotografiju objavio sam 22. listopada 2007. na blogu koji sam kreirao putem platforme Vive les rondes, koja pomaže mnogim ženama.

I dok sam išao dalje , počeo sam dokumentirati putovanje mlade žene koja se učila prihvaćati sebe kroz odjeću .

Puno sam se odijevala, torbice za odjeću, dijelila savjete, kako se obući u plus size ...

Zahvaljujući svemu tome upoznao sam žene koje su se dobro nosile sa svojom prekomjernom težinom, koje su imale sasvim normalan život, koje nisu bile one koje smo često prikazivali u medijima.

Sve je to stvarno krivotvorilo moj identitet i moje mjesto u društvu u odnosu na moje tijelo, pa i dalje. "

Odijevanje je za Gaëlle već dugo sinonim za tjeskobu. Iz ove staze s preprekama rodila se njezina udaljenost od modnog svijeta:

“Moja ljubav prema odjeći došla je s blogom, sa ovom željom za oblačenjem. Prije nisam mogao pronaći odjeću po svojoj veličini, bila je to gnjavaža.

Na primjer, nosim veličinu 43 i sjećam se da sam sa svojom majkom provodio sate na tržnici u Dakaru tražeći čak i par tenisica ...

Cipele djevojčice mojih godina nisu postojale u mojoj veličini. Da bih obuo cipele, obukao me, sve je bilo komplicirano .

Inače bih išla kod krojača, ali na početku školske godine nikad nisam imala male haljinice poput svih ostalih.

Odjednom sam malo izgubio zanimanje za odjeću i vratio se stvaranjem bloga. Željela sam se osjećati lijepo, pronaći nešto privlačno u sebi.

Otkrio sam da odjeća može dodati ono malo dodatnog, što se može izraziti, izraziti svoj stil, identitet, želje, raspoloženje. "

Ipak, Gaëlle je odrasla u okruženju u kojem je moda imala važno mjesto:

“Moda je također uvijek bila mali dio mog života, jer je moja mama dugo bila krojačica , pa nam je sašila odjeću.

Ponekad vidim odjeću koju je napravila za nas ... koristila je istu tkaninu za mog brata, moju stariju sestru i mene, pa smo svi imali istu odjeću!

Et elle aimait bien faire coudre des boutons en forme de bonbons dessus.

Ma grande sœur aussi, qui est décédée quand j’avais 12 ans, son rêve était de devenir designer.

Elle était très créative, elle faisait des vêtements en crochet, elle allait dans les friperies, elle customisait des vêtements, etc.

Donc ça toujours été là. Mais c’est plus tard que je me suis fait ma propre formation. »

Parler de body positive quand on est une femme noire et grosse en France

Par curiosité, j’ai demandé à Gaëlle si elle avait vu une différence dans le regard des autres entre sa vie en France, et son enfance et son adolescence au Sénégal :

« La différence c’est que quand je vivais au Sénégal, ma seule différence était d’être grosse.

Quand je suis arrivée en France, j’ai découvert une autre différence dont je n’avais pas du tout conscience, c’est que je suis une femme noire.

Je dis souvent que j’ai découvert en France que je suis noire !

En plus moi je cumule : je suis une femme, je suis noire, je suis grosse, j’ai les cheveux crépus, c’est beaucoup d’un coup.

Moi quand je sors de chez moi, je suis Gaëlle, point. Mais quand j’arrive dans les transports je réalise qu’on me regarde.

Pendant très longtemps je voyais mal ces regards-là, je me disais qu’on me jugeait parce que j’étais différente, que les gens avaient forcément un regard malveillant.

En fin de compte aujourd’hui quand je constate qu’il y a ce regard sur moi, la première chose que je me dis c’est qu’ils sont surpris, parce que mine de rien, des comme moi, ici il n’y en a pas beaucoup.

La différence je l’ai vu là, dans tout ce que je représente et qu’on n’a pas l’habitude de voir dans l’espace public français. »

Le body positive , on en entend beaucoup parler depuis quelques années. C’est presque devenu une mode, mais pour Gaëlle, ambassadrice de ce mouvement depuis plus de 12 ans, c’est pour le mieux :

« Parler d’acceptation de soi, c’est ce que j’ai toujours fait, depuis que j’ai commencé, et ça a vraiment été un chemin.

Ce qui est important pour moi c’est de montrer que ce n’est pas un truc qui est inné d’apprendre à s’accepter, s’aimer, prendre confiance en soi.

C’est comme un muscle qu’on doit tout le temps travailler. Pour moi le body positive c’est s’accepter, mais aussi accepter les autres.

C’est assez difficile pour moi d’entendre quelqu’un qui se dit body positive mais qui n’arrive pas à voir la beauté dans tous les corps.

Moi c’est vraiment sur ça que je m’exprime, le fait qu’on est toutes et tous beaux, mais qu’il y a des personnes qui sont plus au courant que d’autres.

Et à partir du moment où on arrive à intégrer qu’on est beau, s’ouvre un grand boulevard, et on est libéré d’un truc, on peut avancer sur d’autres sujets.

Je suis très contente que le thème soit maintenant dans toutes les bouches, et parfois repris de façon assez maladroite dans le marketing.

C’est important qu’on puisse avoir des phénomènes de mode, qui vont permettre que les conversations entrent naturellement dans nos vies.

Je pense qu’il y a 5 ans, on ne m’aurait jamais vue sur une campagne pour MAC par exemple, et aujourd’hui j’ai déjà fait plusieurs opés avec cette marque.

On n’aurait pas vu une fille comme moi avec mes dents du bonheur dans une pub.

Donc c’est bien qu’il y ait cette conversation, et au fur et à mesure j’espère que ça deviendra normal, et qu’on n’aura plus besoin d’étiquette.

Mais pour l’instant il le faut, il faut qu’on le rappelle, parce que derrière nous il y a plein de petits jeunes qui ont besoin qu’on leur donne les armes. »

S’engager pour la mode grande taille en créant sa marque de vêtements

Il y a deux ans, Gaëlle a créé sa marque de vêtements en wax, Ibilola, qu’elle voit comme son engagement pour la mode grande taille, et qui représente énormément pour elle :

« Ibilola c’était le nom en Yoruba de ma grande sœur qui est décédée. Cette marque c’est d’abord un hommage à elle et à cette volonté qu’elle avait d’être designer.

Le jour de son enterrement, une de ses amies a lu un texte et a dit « je garderai toujours l’espoir de m’habiller en Prudencio un jour ».

Ma marque est symbolique par rapport à ça.

J’ai choisi le wax parce que c’est un tissu super coloré, avec lequel on ne passe pas inaperçu.

J’aime bien dire que je prends position avec mes choix vestimentaires, et quand on porte une pièce Ibilola, on dit aux autres qu’on est là, qu’on ne peut pas nous louper, même si on essaye de nous rendre invisible.

Ibilola est aussi pour moi une opportunité de pouvoir mettre en avant la créativité africaine. Je crée mes collections au Bénin, je travaille avec un atelier où il n’y a que des femmes, je booste le continent comme je peux.

J’ai lu un jour que on n’a pas besoin de vivre sur le continent africain pour pouvoir l’aider, le plus important, c’est de travailler pour lui.

Donc voilà, je fais des ponts entre toutes mes vies, parce que c’est vraiment mon histoire qui est transmise comme ça, grâce à Internet. »

Se rapprocher de sa communauté grâce à Instagram

Son inscription sur Instagram fin 2021 lui a permis de toucher absolument toutes les catégories de personnes, et de sortir du microcosme de la plateforme Vive les rondes .

Gaëlle est notamment à l’initiative du hashtag #FrenchCurves depuis 2021, qui réunit une communauté de femmes qui conjuguent le style et la beauté au pluriel.

Elles partagent régulièrement leurs looks avec le hashtag, et il y a aussi des thèmes de challenges où chacune peut soumettre un look.

L’idée est d’inspirer les autres et montrer que la mode n’a rien à voir avec une histoire de taille : un challenge body positive pour donner une vision positive des corps différents dans l’espace public.

Au moment où j’écris, ce hashtag contient plus de 34 500 publications !

Grâce à l’immensité du réseau social, Gaëlle envoie aujourd’hui ses pièces Ibilola jusqu’en Chine et en Arabie Saoudite. S’inscrire sur le réseau social l’aide aussi au quotidien à se rapprocher de sa communauté :

« Quand je me suis inscrite sur Instagram, c’est encore un autre monde qui s’est offert à moi, parce que pour le coup je touchais des gens qui venaient vraiment de partout.

C’est ce qui est génial, il n’y a pas de frontière, je peux toucher n’importe qui.

Instagram m’a aussi permis d’être plus proche de ma communauté, parce qu’avec le blog, au fur et à mesure des années malheureusement, il y a moins de gens qui lisent.

Les photos et les stories notamment m’ont permis de pouvoir partager, mais aussi échanger.

J’adore faire des sondages, des questions, c’est le moment où je me rends compte de pourquoi les gens me suivent, ça me permet de pouvoir prendre la température. »

Gaëlle est fidèle à elle-même, transmet ses réflexions, son chemin, et son assurance sur Internet depuis plus de 12 ans… et elle n’est pas prête de s’arrêter !

Popularni Postovi