Prethodno u # 62 dana: Zašto pokušavam biti produktivniji?
Već nekoliko dana razmišljam o tome da bolje slušam sebe. Bilo je očito da me zanima moj jezik. Napokon, najlakše je slušati ovo: što govorim, što znači i što govori o meni?
Međutim, kad slušam sebe - ili bolje rečeno, kad se ponovno slušam u podcastu, u videu -, primijetim svoja mnoga jezična trzanja.
Ostavio je za nemilosrdnu i nužnu samokritiku.
Tic de langue insup br. 5: "vrsta"
Inspiriran "lajkom" koji Amerikanci • pretjerano upotrebljavaju za interpunkciju u rečenicama, koristim "žanr" kao dobro označen zarez.
Kao kad želim dati primjer ili nešto pokazati. Ali kao žanr, ne znam je li moja poanta primjer ili argument, prije sam stavio "žanr" da bi se kvalificirao.
I u tome je cijeli problem ovog izrazito zagađujućeg izraza: zbog nedostatka kaljenja (jer "spol" ne dodaje nijansu), on razrjeđuje ono što moram reći.
U svoje rečenice stavljam „žanr“ jer ne uzimam vremena za razmišljanje, za izgradnju svojih misli i za razvijanje svoje poante s jasnoćom i koherentnošću.
Ovaj me tik oslobađa truda jasnoće, budući da razumijete, ne kažem TOČNO to, kažem ŽANR to. Uzmi što treba, a ostalo baci.
Što to govori o meni? Intelektualna lijenost. Sasvim jednostavno, lijenost, štoviše: kao da sam dok sam govorila, vratila nacrt, umjesto da se ponovno pročitam i pobrinem za izraz prije nego što vratim kopiju.
Tic de langue insup br. 4: "u načinu rada"
To je uvijek prijevod američkog "like", koji u usporedbi s "žanrom" donosi dodatnu preciznost: "u načinu rada", to je "u takvoj i takvoj paradigmi".
"Rekao sam sebi da bismo ovaj članak mogli uzeti u humorističnom načinu", što bi značilo na koherentnom jeziku: ovaj bismo članak mogli prepisati odabirom duhovitog kuta.
Primijetite razliku između dva gornja primjera. Zaista nije more za piti, ali morate vjerovati da su ovo 4 riječi previše za moj um, koji ovu izjavu radije sažima s gotovim izrazom "u modi".
Vrhunac intelektualne lijenosti tada je asocijacija na "žanr". Dokaz broj 1:
" Bio sam u opuštenom načinu rada ".
Ubij me.
Što to govori o meni? Nemam pojma o čemu pričam. Moja poanta ne samo da je nejasna, već je također nisam u stanju učinkovito kontekstualizirati.
Tic de langue insup br. 3: "paltime"
O tome sam govorio u razmišljanju o produktivnosti: moja tendencija da odgovorim "paltime" (usmeno ili pismeno) odaje za mene dva stanja.
Prva je moja nesposobnost da provodim vlastite granice. Ako je moja jedina linija obrane odgovoriti "Nemam vremena" (ispuhivanjem slogova jer TKO IMA VRIJEME?), To je zato što sam se prepustio neprioritetnim zadacima ili zahtjevima.
Drugo stanje stvari slijedi iz prvoga: moja je kronična nesposobnost davati prioritete svojim zadacima , ma kakvi oni bili. Što me navodi da se podredim svom rasporedu, dakle da branim njegove posljednje besplatne okvire ovim izrazom koji je očito nezadovoljavajući za one koji ga smatraju prihvatljivim.
Što to govori o meni? Da moram biti stvarno patetično organiziran, ako nemam vremena ni za ispravnu rečenicu kad me netko pita.
Tic de langue insup br. 2: "u stvari" (i u osnovi)
Znao sam puno reći „odjednom“ kao povezujuću riječ, ali tako sam se brzo napio da sam umjesto toga brzo usvojio „zapravo“.
Što me navodi da većinu svojih govora započnem s “u stvari”, uključujući usred rečenice.
Kad smo kod toga, evo izvrsnog prijedloga igre za piće: gledate reprizu mog boravka u Tisuću i jedan život i svaki put kad kažem "zapravo" popijete šut.
U komentarima zabilježite vremensku oznaku vaše alkoholne kome !!! (PROTIV Eh, zlouporaba alkohola opasna je za vaše zdravlje, konzumirajte umjereno.)
Što to govori o meni? Da ne vjerujem svojim mišljenjima, jer uvijek osjećam potrebu vratiti se činjenicama ili osnovama („u osnovi“).
Želim napraviti korak unatrag, dati perspektivu svojoj poanti, ali umjesto da sam dovedem ovu kontekstualizaciju, apeliram na činjenice.
Koje činjenice? Koji „temelji“? Nitko nikad neće znati. Ali i dalje skrivam svoje misli iza sebe, kao što se dijete skriva u majčinim suknjama.
Kakva intelektualna hrabrost !!! (Ne).
Tic de langue insup br. 1: "insup" (i JPP)
INSUP, skraćenica od "insupportable" i JPP, kratica "Ne mogu više izdržati", koju koristim iz potpuno istih (loših) razloga kao i "paltime".
Što to govori o meni? Da sam ja taj koji je insup. Da me ne čudi ako su drugi umorni od mojih usmenih kratica ...
Što sve moje jezične trzavice govore o meni
Da mi nedostaje samopouzdanja. Jer inače bih i ja imao povjerenja u svoje ideje, pa bih se služio jasnim i samouvjerenim jezikom kako bih ih izrazio.
Moje bi mi razmišljanje bilo previše dragocjeno da bih riskirao da ih oštetim takvim zbrkanim i neprikladnim izrazima.
Svi tikovi koje koristim doprinose standardizaciji, brisanju hrapavosti moje misli kako bi je više uskladili s prosjekom.
Mnogi ljudi zloupotrijebe ove tikove, normalno je da ih uhvatim u procesu, zar ne?
Pa ne. Biram riječi . I trebao bih ih pažljivije birati ako želim da se moj govor čuje, sluša, poštuje.
Budući da tamo nema ništa više od djevojke koja se tamo pojavi, u načinu rada znam o čemu pričam, a zapravo govori loše kao i svi ostali. JPP ozbiljno, paltime za ovo sranje.
Sljedeće čitanje za # 62 dana: Možete li naučiti želju i potrebu za učenjem?
