Objavljeno 11. ožujka 2021

Insta Story

Nekoliko mjeseci, svaka dva tjedna, na Mademoisell ćete vidjeti portrete Instagrammera i Instagramera koje možda znate ili ne znate.

10 ličnosti, koje nisu nužno zvijezde Instagrama, već samo jednostavni ljudi, sa nevjerojatnim iskustvom, s porukom za prosljeđivanje ili originalnim sadržajem za ponuditi.

Tko su oni iza lajkova i K-ova društvene mreže ? Kako su došli tamo? Koja je njihova poruka?

Pokušat ću kroz ovih 10 portreta natjerati vas da ga otkrijete i možda potaknete da ih želite slijediti.

Ali nadam se nadasve da će te natjerati da se želiš izjasniti i slobodno izraziti , poput njih i njih!

Pronađite portrete koji su već objavljeni

  • Roro snažni, sada već kvadriplegičar, govori o radosti, muškosti, ljubavi ...
  • Angelo iz @balancetapeur, ranjivi NLO s Instagrama
  • Otkrijte @lafillequiadestaches, trgovca samoljublja na Insta
  • Kako mi je pozitivno opredjeljenje za tijelo promijenilo život
  • Kada borba protiv raka nadahne predanu marku
  • Zašto rušim tabu potpomognute reprodukcije na Instagramu
  • Tetoviram "3D" bradavice, miješajući umjetnost i samopoštovanje na Instagramu
  • Romain Costa oslobađa glas LGBT + zajednice na Instagramu
  • Uz Make My Lemonade gajim radost na Instagramu

Ako ste cijenili ove portrete i vrijednosti koje su te žene i muškarci prenijeli na Instagramu, upoznat ćemo vas na web mjestu No Pressure by Instagram, očekuje vas iznenađenje!

Ambiciozan . Ustrajan . Kreativni .

Krenite od ničega, hrabre prepreke i pronađite svoje mjesto na svijetu zahvaljujući njezinoj ustrajnosti i zalaganju na Instagramu.

To bih rekao da moram sažeti putovanje Stevesa Houkponoua (35), sada poduzetnika.

Ali Stevesov put zaslužuje da provedem malo više od rečenice i da vam kažem kako je od djeteta nogometaša u okrugu Cotonou u Beninu odlučio da će Instagram biti mreža koja će pomoglo bi mu da se ispuni .

Ozljede koje je Steves Houkponou prevladao

Iza svog statusa poduzetnika, Steves zapravo ima tri šešira:

  • on ima komunikacijsku agenciju za podršku brandovima u njihovoj digitalnoj strategiji
  • stvorio je afrički nadahnutu marku konfekcije i dodataka, nazvanu BHP (BlackHats Paris)
  • on je poduzetnik, što će reći da je svoje poslovanje pokrenuo zahvaljujući Instagramu.

Na svom više nego uglađenom Instagram računu, Steves je stvorio dojam ostvarenog muškarca, više nego moderan, ravno u čizmama i čvrst na nogama.

To je očito ono što on jest, ali kad sam ga upoznao, dopustio mi je da vidim malo dalje i pokazao mi djelić svog života, kad još nije bio tamo. samouvjeren i samouvjeren čovjek današnjice.

Steves je odrastao u beninskoj obitelji, posljednji je od obitelji s 9 djece, i to je bilo prvo za nogomet koji mu je suđen :

“U školi se nisam mogao igrati sa školskim kolegama jer su me ismijavali, pa sam igrao u kvartu, na ulici.

Stavili smo dva kamena, napravili smo ekipe i igrali nogomet.

Kad sam otišao u selo svojih roditelja, tamo je bio velik nogometni stadion, bilo je pomalo kao da je Parižanin došao u provincije: tamo su ljudi bili manje zao, pa sam se mogao izraziti, Igrao sam i tako sam uočen.

Kad sam imao 14 godina, stigao sam u Francusku, u Auxerre, tada veliki centar za treninge, kako bih igrao nogomet.

Vratio sam se na Sportske studije, ali mjesec dana kasnije, tijekom dana otkrivanja, ozlijedio sam se, i to je bio početak mog drugog života . "

Mjesec dana nakon što se počeo razvijati njegov san o nogometu, 1998. godine, godine Svjetskog nogometnog prvenstva, Steves je teško pogodio tijekom borbe, pao na zemlju i nije mogao ustati.

Već pati od autoimune bolesti koju je njezin otac prenio pod nazivom HLA-B27, što je dovodi u veći rizik od određenih reumatskih bolesti (koje zahvaćaju kosti, zglobove i meko tkivo), liječnici joj dijagnosticiraju više nego pesimističan:

“Svi su mi liječnici rekli da u životu više nikad neću hodati, s 14 godina sam bio invalid. Vidjeli smo sve liječnike moguće i zamislive, a svi su govorili isto.

Za mene je to bilo užasno jer je to bio kraj mog života, bila sam u suzama, ali ono što je uspjelo je da mi je otac rekao:

"To je šala koju ti igraju, nije istina, opet ćeš prohodati."

Sva vaša braća i sestre šetaju, ja hodam, vaša majka hoda, pa je na vama da u to povjerujete. Ako ne vjerujete, gotovo je. "

Moji roditelji su vrlo jaki, moj otac je rođen u Beninu, moj djed je ribar, otac je 2 dana hodao od svog sela do glavnog grada, jer je bio bolestan.

Moja je majka ostala siroče s 12 godina, imala je poteškoća s hranjenjem i morala se snalaziti sama, a danas su financijske stvari puno bolje, uspjele su napraviti velike stvari.

Roditelji su me uvijek osvijestili koliko imam sreće, odrastao sam u zahvalnosti i ono što mi se dogodilo natjerali su me da to shvatim kao iskušenje koje moram proći .

Tako je s jedne strane bilo komplicirano, a istovremeno sam si rekao da ne mogu pustiti, i to šteta, neću igrati nogomet, ali naći ću svoj put i bit ću najbolji u onome što radim. namjeravao učiniti . "

Previše motiviran poticajem i podrškom roditelja i obitelji, Steves je natjerao sve liječnike da lažu. Nakon nekoliko mjeseci uspio je sjesti u krevet, što je već bila pobjeda.

Tada je nakon godinu dana uspio ustati, pravo čudo za medicinsku struku.

Steves je bio dirnut ovom kušnjom, ali nije bio jedini koji je utjecao na način na koji gleda na sebe.

Kad govori o ruganju svojih beninskih drugova dok je bio u školi, nešto ga je zaista obilježilo:

“Kad sam bila mala prije svega ovoga, ljudi su mi se puno smijali.

Trčao sam jako brzo i bio sam jako dobar u nogometu, ali imao sam 1,5 cm razlike u duljini između dvije noge, pa se pokazalo kad sam trčao.

Les enfants sont méchants et ils se moquaient, donc je manquais beaucoup de confiance en moi. Le seul moment où je m’échappais, c’est quand je jouais au football.

C’est une plaie qui ne se referme pas. »

Un nouvel objectif, et son début sur Instagram

Au total, Steves a passé 2 ans dans un centre de rééducation, et c’est aussi pendant cette période que s’est concrétisée son envie de travailler dans la mode, quand bien même ce n’était pas du goût de ses parents :

« Apparemment à 5 ans je prenais déjà les poupées de ma sœur et je leur faisais des habits, donc je me suis dit que c’était peut-être la voie qui était faite pour moi, et que j’allais me concentrer sur ça.

Je suis fan de Saint Laurent, j’ai lu tous ses bouquins, dès qu’il y a un événement sur lui, j’y vais, et ça date de quand j’étais en centre de rééducation.

Ma mère m’a acheté un magazine, ils parlaient de Saint Laurent dedans, j’ai adoré et j’ai demandé à ce qu’on m’en achète plus.

J’ai commencé à m’intéresser à la mode, et je disais que je serai le nouveau YSL quand je serai grand.

Je voulais faire des études de mode, mais je viens d’une famille africaine qui considère que ce n’est pas pour les hommes, que ce n’est pas viril, donc c’était compliqué. »

Pour satisfaire ses parents sans perdre de vue son objectif premier, Steves a enchaîné les études prestigieuses, tout en se rapprochant doucement du milieu de la mode.

Steves a obtenu un Bachelor International Management à l’université de Cambridge, puis il est revenu en France à Paris, pendant une période de rechute médicale.

Il a ensuite fait un Master en Marketing de Luxe, pour se rapprocher de la mode, puis un MBA en Finances, sachant au fond de lui qu’il allait un jour se mettre sur la voie de l’entreprenariat.

Il a fini par travailler chez Cartier, L’Oréal, au Bon Marché, puis a gravi les échelons chez Coach, la marque de prêt-à-porter de luxe, dans laquelle il est devenu directeur commercial.

Il est rentré par la petite porte, puis est devenu le plus jeune directeur commercial d’Europe.

Voulant aller toujours plus haut, progresser toujours plus, et sentant qu’il n’y parviendrait pas en restant chez Coach, c’est là que Steves a décidé de tout miser sur Instagram :

« Parallèlement à mon travail chez Coach, je postais des photos de mode sur Instagram, sur mon compte perso, et je parlais aussi développement personnel.

Je parlais des difficultés de la vie, et j’essayais de faire passer un message, de dire qu’il faut se battre, et ne rien lâcher pour atteindre ses objectifs.

À l’époque je n’avais pas beaucoup de followers.

Quand j’ai quitté Coach, j’ai eu ma première opération rémunérée en tant qu’influenceur qui a bien marché, donc je me suis dit qu’il y avait quelque chose à fouiller. »

Un chapeau et un compte Instagram qui changent la vie

Aujourd’hui Steves est un vrai modèle pour sa communauté, et il diffuse des messages centrés sur la confiance en soi, l’important de s’aimer, se trouver, et toujours trouver la force de franchir les obstacles.

Et s’il en est arrivé là, c’est grâce à sa ténacité extraordinaire et à son environnement familial, mais aussi grâce à ce fameux chapeau, son accessoire magique devenu emblématique :

« Un jour je rentre dans une boutique, c’était dans le Marais, et il y avait un chapeau.

J’ai kiffé le chapeau, j’ai un gros coup de cœur, mais à l’époque on mettait des bobs, des casquettes, mais pas trop de chapeaux, et surtout il coûtait 350€, ce qui représentait beaucoup d’argent pour moi à l’époque !

Je demande une réduction à la vendeuse, mais rien n’y fait. J’avais un pote avec moi qui me dit que le chapeau me va trop bien, et la vendeuse ajoute :

« Ce chapeau, il va changer votre vie. »

La je me suis dit que la dame était très forte, elle m’a vendu une émotion, côté marketing elle envoyait !

Bref, elle m’a convaincu, j’ai acheté le chapeau ! À ce moment de ma vie j’étais encore assez bas côté confiance en moi, je n’osais pas trop parler aux filles, c’était vraiment compliqué.

Je suis sorti avec le chapeau sur la tête, et une fille est passée à côté de moi et m’a fait un clin d’œil. C’était la première fois que j’avais une interaction comme ça avec une inconnue.

Le soir, on va au restau avec des amis, on va en boîte, et des femmes viennent me voir, prennent mon chapeau, on commence à interagir, etc.

À partir de là, le chapeau, je ne l’ai plus lâché !

Un jour je cherchais un truc dans mon porte-feuille, et mon pote m’a pris en photo.

La photo était vraiment belle, je l’ai postée sur Instagram, et tout d’un coup j’ai eu 1000 likes, alors que d’habitude je n’en avais que 30 ou 40.

C’était un truc de malade, je me suis dit que j’allais arrêter de poster des looks, et que j’allais mettre ma tête à moi, sauf que quand j’ai posté une photo de mon visage sans chapeau, j’ai fait un gros flop.

À partir de là j’ai fait tout un travail, j’ai changé de nom, je me suis appelé theblackwithblackhat (The Black With Black Hat) , et c’est comme ça que ça a commencé pour moi sur Instagram. »

Maintenant, Steves a 120 000 abonnés sur son compte Instagram personnel, et presque 170 000 en cumulant celui de son agence et de sa marque.

Il est une référence de réussite, et grandit chaque jour un peu plus grâce à sa communauté Instagram :

« Instagram m’a apporté de la confiance en moi, le fait de faire des photos et de me montrer moi, déjà, ça a été un exutoire.

Si tu avais dit au petit Steves de 14 ans de faire des photos pour se montrer, il aurait dit : jamais de la vie !

Sur Instagram il y a une bienveillance qui est arrivée, les gens m’ont dit qu’ils avaient acheté un chapeau noir pour me ressembler, des gens m’ont accosté dans la rue pour me prendre en photo…

Au-delà du business et de la vitrine importante que représente Instagram pour une image de marque, c’est tout ce côté humain que le réseau m’a apporté ! »

Je suis ravie d’avoir fait la connaissance de Steves, et d’avoir découvert son histoire touchante, et inspirante, qui rend son parcours encore plus impressionnant.

Et je te laisse avec ses mots :

« J’avais toutes les excuses pour rater ma vie : je suis noir, je suis immigré, je suis handicapé.

Si j’étais resté uniquement là-dessus je n’aurais rien fait, je serais encore dans mon fauteuil roulant dans le lit d’hôpital à Viry-Chatillon, sauf que j’ai refusé et je suis allé faire ce que je voulais.

Tout le monde a un point fort, moi mon point fort je sais aujourd’hui que c’est de donner confiance aux gens, de faire briller les gens grâce à leur image, et j’ai mis du temps à trouver cela.

Il faut que chacun et chacune trouve son point fort, et ce qui l’a marqué dans sa vie et l’a mené à faire ce qu’il ou elle fait. La vie est courte, et on a tous une mission de vie. »

Popularni Postovi