Naši školski putovi

Mademoisellin tim govori vam što ju je dovelo do rada u časopisu! Nešto što će vas nadahnuti za vlastitu školsku karijeru!

Ako zamislite da sam imao linearni kurs i da sam logično stigao u Mademoisell, suočit ćete se s ozbiljnim razočaranjima.

Pripremite se za otkrivanje tečaja s mnogim avanturama, čiji će apsurd možda barem imati za posljedicu pokazivanje da bez obzira na vaše ciljeve postoji način da ih postignete .

I to, čak i ako još ne znate koji posao želite raditi; Vratit ću se na to.

Od "netipičnog" školovanja do jezičnog sveučilišta

Prošao sam i stekao bac S (specijalnost SVT) kad sam upravo proslavio svoj 15. rođendan. Tako da generalno govorim o "netipičnom" školovanju, izvijestite da sam preskočio 3 razreda.

Nemam se na što požaliti, uglavnom sam imao izvrsne rezultate i znatiželju da se zainteresiram za ono što sam proučavao na nastavi .

Zapravo, škola je bila pravo iskušenje i puno sam se borio na svoj način.

Izbačen sam iz srednje škole, imao sam razdoblje školske fobije, ukratko, nisam bio siguran da će mi akademija toliko odgovarati.

Ionako sam otišao tamo, jer sam od 3. godine znao da želim postati učitelj španjolskog jezika u srednjoj i srednjoj školi.

Da bih znao kamo ići, potražio sam savjet od učitelja i sam se raspitao za dopunu.

Rekli su mi o tečajevima LEA (primijenjeni strani jezici) i LLCE (jezik, književnost, strana ili regionalna civilizacija), odlučio sam se za drugi.

Budući da postoji mnogo ustanova koje nude ovaj tečaj, još sam se jednom oslanjao na savjet učitelja i izabrao sam Sveučilište u Avignonu svojim prvim izborom, ne znajući zapravo što tamo mogu očekivati. .

Bilo je prelijepo ❤️

Odvedeni su me bez problema, unatoč prilično katastrofalnim ocjenama u Terminaleu, razdoblju tijekom kojeg 6 mjeseci nisam išao na nastavu.

Nije pobijeđeno, ali imao sam dobre zahvalnosti i izvrsne rezultate na španjolskom . Čak i kad sam u S-u, mislim da se to računalo.

Moje prve godine u španjolskom LLCER-u

U početku sam bio razočaran kad sam vidio da su lekcije još uvijek prilično općenite i ne tako konkretne kao što sam se nadao.

U promociji je bilo mnogo ljudi koji su bili tamo "slučajno" ili "po defaultu", mnogi još nisu tečno govorili španjolski ...

Ukratko, bila je vrlo blizu srednje škole.

Tako sam počeo učiti izvan nastave, produbljivati ​​se, maksimalno se kultivirati .

S vremenom su teme koje su obrađivane na satu postajale sve specifičnije, a ja sam pronalazio sve specijaliziranije obrazovanje koje sam tražio. Klupe mog razreda ispraznile su se oni kojih strast nije bila tamo.

Iako sam imao puno problema u radu s ljudima s kojima sam studirao, napredovali smo više nego na početku.

Nastavni tim, nevjerojatna prednost na sveučilištu

Imao sam FOR-MI-DABLE nastavnički tim, nevjerojatne edukatore, sa željom za prijenosom i ludom strašću.

Bila sam na sveučilištu u ljudskoj razmjeri, što je potpuno odgovaralo mom načinu rada, i u vrlo maloj promociji.

Učitelji su nas zaista pojedinačno poznavali. To je ono što mi je omogućilo da idem do kraja licence unatoč 5 mjeseci hospitalizacije i izuzetno strogom svakodnevnom medicinskom nadzoru nakon što sam otišao.

Dobro, jednom sam ponovio ocjenu, ali pokušao sam to doživjeti kao priliku da naučim više . Čak i ako bi bila laž reći da to nije neuspjeh u mojim očima.

Svejedno, znao sam zašto sam tamo . To mi je pomoglo da se pomirim s manje cool trenutcima svog treninga.

Volio sam. Bila sam strastvena, sve me zanimalo, neprestano sam željela znati više . Čitala sam, gledala filmove, posjećivala seminare, bila na izložbama, slušala podkastove, izvodila predstave, a zatim putovala kad sam imala priliku.

Čak sam držao lekcije umjesto toga i uz pomoć svojih učitelja. Svaka prezentacija bila mi je prilika da naučim što više o novom predmetu i da svoju strast prenesem, makar i malo, na druge učenike.

Ukratko, bio sam temeljit, a studij je moja strast.

Bila mi je čak i najdraža u 2018. godini!

Ulaganje pored moje španjolske licence, moje rješenje za uživanje u studiju

Ispada da je moj veliki problem tijekom školovanja bila dosada . I koliko god moje okruženje bilo poticajno, žrtvovano se nastoji vratiti i uvući se u sve rupe koje im se nađu na putu.

Par toga uz činjenicu da ne mogu ostati nenastanjen i otkrit ćete što me činilo sretnim 4 godine: studentske udruge.

Uključio sam se u svoj L1 (prva godina prvostupništva) u mnogim udrugama i na svim razinama: od prodaje za BDE večer do sastanaka za obranu materijalnih i moralnih dobara studenata u ministarstva.

O ovom iskustvu zaruka razgovarao sam u ovom podcastu (bio sam BEBO ?)

Tu sam upoznao najviše ljudi i tu sam najviše naučio . Okušavao sam se u svemu i savladao sposobnosti za koje bez toga nikada ne bih ni čuo.

Ja sam upoznao ljude koji su igrali ključnu ulogu u mom životu iu mojoj gradnji, kojega nikada ne bih prešao slučajno.

Uz sve to, imao sam studentski posao u svojoj instituciji: radio sam u službi za usmjeravanje gdje sam primao i upućivao studente, srednjoškolce i bilo koju drugu osobu koja je trebala informacije. i savjet.

Bilo je vrlo poučno razumjeti kako visoko obrazovanje funkcionira u Francuskoj i drugdje.

Kako sam upoznao "djevojke iz Mademoisell" zahvaljujući studentskoj udruzi

Zahvaljujući udruzi upoznao sam Clémencea Bodoca, glavnog urednika Mademoisell.

Organizirao sam događaj unutar sveučilišta, promičući jednakost i toleranciju. Dok sam ovo organizirao sam, rekao sam sebi da ću iskoristiti priliku da uživam i odlučio sam pozvati Mademoisell, koju sam marljivo pratio, da sudjeluje.

Duga priča: Morao sam puno inzistirati da netko dođe, ali napokon sam uspio uvjeriti Clémencea, kojeg sam zato dva dana ugostio u Avignonu. Tom smo prilikom zaista razgovarali.

Bila je to silna simpatija !

Rekla mi je da bi bilo cool ako bih povremeno dolazio na pripravnički staž u ludu, imao sam na umu informacije i pustio ih da sazriju.

Entre temps nous nous sommes recroisées, puis j’ai fini par me décider, et faire un mois de stage à la rédac. Ça s’est ultra bien passé, elle et Fab m’ont proposé de venir travailler chez mad.

Et… j’ai dit non.

Meilleure manière d’avoir un taf chez mad, n’est-ce pas ?

J’ai continué à écrire pour mademoisell pour mon propre plaisir tout en continuant mes études (littéralement, parce que j’écrivais en cours) (ne faites pas ça).

Je voulais finir mon cursus avant d’envisager cette option. Je m’étais en plus découvert une passion pour la recherche, et j’avais à présent envie éventuellement d’aller jusqu’au doctorat.

Et puis à force d’y penser, je me suis dit que j’étais en 3ème année de licence avec des chances honnêtes de la valider, que j’étais jeune, et que si je voulais reprendre les études plus tard, même dans 5 ans, j’aurais un âge raisonnable comparé à mes futur·es camarades de promo.

Et puis 19 ans, c’est un super âge pour tout plaquer et tenter des trucs, même à l’autre bout de la France, même si ça fait peur, surtout si ça fait pas partie du plan.

J’ai donc fini par rappeler Clem, échangé avec elle et Fab, et je suis revenue pour 3 mois de stage, profitant de mon statut étudiant, tout en sachant que le stage déboucherait fort probablement sur un C.D.I.

- Tu veux bosser ici ?
- Non merci bisous ciao.
- …
- Mdr mais non c’était une blague.
- Ptdr t’es con !

Et bim, badaboum, 3 mois plus tard, je signais un C.D.I. chez mad ?.

J’ai su entre temps que j’avais obtenu ma licence, donc j’ai pu rester à Paris avec l’esprit tranquille.

« C’est quoi exactement, ton taf, chez mademoisell ? »

Bon, à présent, il s’agit de définir ce que je fais chez mad, comment j’en suis arrivée à ces missions, qui sont bien entendu tout à fait en lien direct avec les études que j’ai faites.

Quand je suis arrivée, je suis rentrée au sein de la rédaction, dans le pôle actu/société/témoignages.

J’étais également là pour soutenir Clémence, rédac cheffe, au quotidien.

- Ah mdr t’es vraiment venue en fait !

Accessoirement, j’aidais régulièrement aux relectures « zéro fautes » des articles, rapport que tout de même j’ai fait des études de langue, et donc de grammaire (ok c’était la grammaire espagnole, mais bon).

J’ai très clairement passé un deal avec Clémence sur ce que j’avais envie de retirer de cette expérience.

Je voulais - je veux - absolument apprendre, le plus possible, dans le plus de domaines possibles. Je sais que je ne resterai pas ici éternellement, alors autant m’y enrichir vraiment !

De fait, j’ai assez vite pris d’autres missions. Je suis notamment responsable du référencement web (SEO, pour les intimes), qui permet à mademoisell d’arriver le plus haut possible dans les suggestions de Google.

Un concours de circonstances provoqué mon passage, initialement temporaire, à la régie commerciale de mademoisell.

Je m’occupais là-bas de l’opérationnel, c’est-à-dire que je faisais en sorte que tous les partenariats que nous avions mis en place se déroulent correctement.

OUI BIEN SÛR CE PARCOURS EST TOUJOURS LOGIQUE ET LINÉAIRE ???

La seule mission que j’ai gardée de la rédaction était le SEO, même si je continuais à écrire quand j’avais quelques minutes, parce que j’aime ça.

Mon envie de faire le plus de trucs différents possibles chez mademoisell

Bim, nouveau concours de circonstances, et quelques mois plus tard, me voilà en charge des partenariats dans le milieu de la littérature, notamment.

Je m’occupe à présent de démarcher des maisons d’édition, pour trouver de chouettes livres dont te parler et au passage financer mademoisell (et Rockie !).

En plus de cela, je produis la plupart du temps moi-même les contenus que je vends, ce qui me permet d’avoir un pied à la régie, et d’en garder un à la rédaction.

Tu as dû comprendre en lisant les précédentes lignes, je n’aime pas me cantonner à une seule mission. Si celle-ci occupe le gros de mes journées de travail, lorsque je peux filer un coup de main ailleurs, je le fais.

Je continue donc à écrire, suis toujours responsable du SEO, et si j’ai le temps de relire et corriger un article je m’en fais une joie.

Grâce à Louise et Doro, j’ai aussi appris à mixer pour les Grosses Teufs mademoisell ! Une nouvelle expérience incroyable et incroyablement impromptue, aussi.

Et c’est stylé

Et la suite, chez mademoisell ?

Je serais incapable d’avoir juste des fonctions limitées sur une longue durée. J’ai besoin de changement. Alors, forcément, j’ai envie de découvrir d’autres aspects de la boîte.

Je sais que quand je maîtriserai ce que je fais actuellement, quand j’aurais un peu fait le tour, j’aurai besoin de renouveau.

J’espère poursuivre cet apprentissage perpétuel et tenter de nouvelles choses au sein de mademoisell encore quelques temps. J’espère pouvoir m’y former, et apporter aussi tout ce que j’ai à donner.

J’espère transmettre mon savoir et les compétences que j’acquiers à celles qui prendront la suite.

Mon objectif est toujours d’être chercheuse à l’université, et je crève d’envie de reprendre mes études là où je les ai laissées. En même temps, je sais que peut-être d’autres opportunités et d’autres passions se présenteront à moi.

Ma conclusion, c’est que je ne suis pas « arrivée » chez mademoisell : mon parcours est loin d’être fini.

En toute honnêteté, ça n’a même jamais été vraiment un objectif, plus une succession d’heureux hasards et d’opportunités saisies. mademoisell sera une étape de mon parcours, qui je l’espère me mènera loin. La suite, on verra bien !

Popularni Postovi